Rožić, Ante (Begnište kraj Kavadaraca, Sjeverna Makedonija, 20. V. 1934 – Zagreb, 14. VIII. 2021), arhitekt, zapažen po nizu zgrada turističke i javne namjene.

Diplomirao je 1959. na Arhitektonskom odsjeku Arhitektonsko-građevinsko-geodetskoga fakulteta u Zagrebu (→ Arhitektonski fakultet). Od 1960. radio je u projektnom birou Suradnik u Makarskoj (poslije u sastavu Investprojekta iz Zagreba, odn. samostalni Investprojekt Makarska), u kojem je kao voditelj arhitektonske skupine ostvario značajna djela, posebice u području turističke arhitekture makarske rivijere i podbiokovlja. Njegova se arhitektura odlikuje uporabom prirodnoga materijala (npr. suhozida repliciranih često i u interijerima), raščlanjenošću volumena te igrom svjetla i detalja zelenila. Povezujući visoki modernizam s lokalnim arhitektonskim izrazom i specifičnostima mediteranskog pejzaža, utro je put najkvalitetnijim ostvarenjima poslijeratne hrvatske turističke arhitekture.







Među prvim i najznačajnijim njegovim realizacijama je hotel Maestral u Brelima (1965., s M. Salajem i J. De Lucom, interijer B. Bernardi). U Brelima je realizirao i Turistički centar (1970., interijer B. Bernardi), hotel Berulia (1971., interijer B. Bernardi) i plažni restoran Punta Rata (1981), u Igranima odmaralište Novi Sad (1973., danas zapušteno), u Tučepima hotel Alga (1976) i apartmansko naselje Afrodita (1976–78., restoran i bazen 2004), u Makarskoj hotele Meteor (1970–73), Biokovo (1979) i Park (2007), restoran Riva (1979) te poštu (1977), Institut Planina i more/Malakološki muzej i Dom zdravlja (1978) te poslovno-trgovački centar Sv. Nikola (1990), u Metkoviću poštu (1979), u Podgori trgovinu Razvitak (1985) i plažni objekt Sutlika (1986). Radio je i adaptacije (hoteli Grand i Goričina u Kuparima, 1979), a u većini svoje arhitekture ostvario je i zapažena uređenja interijera. Istaknuo se i modernističkom sakralnom arhitekturom, crkvama Uznesenja Marijina u Podgori (1968), koja spada među rijetke realizacije ljuskastih konstrukcija u Hrvatskoj (statika D. Ježina), te Bezgrešnoga začeća u Drašnicama (1970) i sv. Nikole Tavelića u Tučepima (1978). Izradio je projekte za TV odašiljač na Biokovu (1965., s M. Salajem), šetalište – rivu u Makarskoj (1983) i obalni pojas Podgore (1984). Dobitnik je nagrada »Vladimir Nazor« 1970, Zagrebačkog salona (1979), te nagrada za životno djelo »Vladimir Nazor« 2006. i »Viktor Kovačić« 2017.